Udruga okuplja imenovane javne ovršitelje na području čitave Republike Hrvatske.

Ministrovi novi troškovi za Državni proračun

Ministrovi novi troškovi za Državni proračun

Jučerašnji navodi ministra pravosuđa Orsata Miljenića, kojima se osvrnuo na jučerašnju odluku Ustavnog suda RH o dosudi zadovoljštine svim hrvatskim javnim ovršiteljima u iznosu od 18.000,00 kn, u najvećem dijelu su netočni, iz slijedećih razloga.

I          Kao prvo, nije točno da se broj ovršnih predmeta smanjio za 17.000, već je samo njih  28.000, od toga 19.000 predmeta koji su već iz ovrhe otišli u parnicu povodom prigovora dužnika, rješenjem Vrhovnog suda RH preraspoređeno sa Općinskog građanskog suda u Zagrebu i drugih “velikih” hrvatskih općinskih sudova na manje sudove, udaljene i po nekoliko stotina kilometara od matičnih sudova (npr. Zagreb – Pula).

 

19.000 sada već parničnih sudskih predmeta preraspoređeni su na manje sudove udaljene od 20 do 90 km od matičnih sudova (npr. iz Zagreba na Općinske sudove u Samoboru, Križevcima, Sisku i dr.), što će Državni proračun koštati milijune kuna godišnje.

Za potrebe izračuna gore navedenih dodatnih troškova za Državni proračun uzet ćemo prosječnu udaljenost od matičnog do novog suda, od55 km((20+90) / 2 = 110/2 =55 km).

U skladu s čl. 10. st. 5. Zakona o sudovima, kod premještanja spisa na udaljenije sudove strankama i njihovim punomoćnicima koji nisu odvjetnici pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, dok pak odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja i naknadu troškova prijevoza, određenih Odvjetničkom tarifom, a koje će se sve naknade troškova isplatiti na teret Državnog proračuna, budući da su ti troškovi redovito veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim matičnim sudom.

Što to znači za Državni proračun?

U svakoj od gore navedenih 19.000 parnica održat će se minimalno 1 ročište, na kojem će barem 1 stranka (u pravilu vjerovnik) biti zastupana po odvjetniku, a to znači da će, u skladu Tarifnim brojem 46 st. 3 važeće Odvjetničke tarife (“Narodne novine” br. 142/2012.), putni trošak svakog dolaska odvjetnika na ročište na novi, udaljeni sud u prosjeku iznositi 346,50 kn, budući da odvjetnik za svaki prijeđeni kilometar ima pravo na naknadu troškova prijevoza vlastitim automobilom u visini 30% cijene bezolovnog benzina od 98 oktana (cijena bezolovnog benzina od 98 oktana = cca 10,50 kn/l;110 km u oba smjera x 30% x 10,50 kn/km = 346,50 kn).

Trošak povratne autobusne karte za drugu stranku za udaljenost od 55 km iznosi cca 100,00 kn, što zajedno sa gore navedenih 346,50 kn ukupno iznosi 446,50 kn.

Kada se iznos od 446,50 kn pomnoži sa brojem parnica od 19.000, dobiva se iznos od 8.483.500,00 kn, dakle minimalno 8,5 milijuna kn dodatnih troškova za Državni proračun GODIŠNJE.

II        Što se tiče troškova ovrhe na pokretninama i nekretninama, koje u konačnici čine 66% svih hrvatskih ovrha, a čija je efikasnost naplate u sadašnjem sustavu sudske ovrhe manja od 3%, isti bi bili:

- 50-70% NIŽI u slučaju NEUSPJEŠNOG posredovanja između dužnika i vjerovnika prije početka provedbe ovrhe,

- 75-90% NIŽI u slučaju USPJEŠNOG posredovanja,

budući da sudjelovanje odvjetnika u javnoovršiteljskoj ovrsi ne bi bilo potrebno.

Izračuni ušteda na ovršnim troškovima i druge prednosti javnoovršiteljske ovrhe mogu se pročitati na web stranici Hrvatske udruge javnih ovršitelja www.javni-ovrsitelji.hr, u očitovanju Od reforme ovrhe ni „r“, link:

http://javni-ovrsitelji.hr/od-reforme-ovrhe-ni-r/?lang=hr

pa stoga nije točno da bi uvođenje javnoovršiteljske službe povećalo ovršne troškove.

Novi Ovršni zakon i nova Odvjetnička tarifa pogoduje samo odvjetničkim uredima koji zastupaju velike vjerovnike – banke, komunalna poduzeća, teleoperatere u desecima tisuća ovršnih predmeta i na njima zarađuju na milijune i desetke milijuna kn godišnje, poput odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., čija je bruto dobit za 2011. bila 16,4 milijuna kn, a neto dobit - čista zarada u 2011. nakon plaćanja poreza na dobit 13,1 milijuna kn, te odvjetničkog ureda ministra pravosuđa Orsata Miljenića, čija je bruto dobit za 2011. bila 2,4 milijuna kn, a neto dobit – čista zarada u 2011. nakon plaćanja poreza na dobit 1,9 milijuna kn, i to sve na štetu dužnika, vjerovnika i Državnog proračuna, koji bi uvođenjem javnih ovršitelja uštedio 98,7 milijuna kn godišnje na troškovima ovrha koje sada provode sudovi.

III       I na kraju, nije točno da je paket ovršnih zakona koji je stupio na snagu u listopadu 2012. u skladu s hrvatskim Ustavom.

 

Ustavni sud je u svojoj jučerašnjoj odluci samo utvrdio da “izbor zakonodavnog modela ne podliježe ustavnosudskom nadzoru”, no svaki od hrvatske Vlade i Sabora izabrani zakonodavni model, u skladu s čl. 141. hrvatskog Ustava, mora biti u skladu sa svim međunarodnim ugovorima koje je Republika Hrvatska prethodno potpisala, ratificirala, objavila i koji su stupili na snagu.

Budući da je donošenjem i stupanjem na snagu Ovršnog  i drugih ovršnih zakona iz 2012. Republika Hrvatska prekršila svoju obvezu iz međunarodnog Ugovora o pristupanju, utvrđenu čl. 36. i Prilogom VII. t. 1. Akta o pristupanjuda ustroji i ispuni sve uvjete za početak rada javnih ovršitelja s 01.01.2012., svi ti zakoni su ništetni temeljem čl. 141. hrvatskog Ustava.

 

Nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske za odlučivanje o suglasnosti hrvatskih zakona s međunarodnim ugovorom izravno je utvrđena odlukom Ustavnog suda br. U-I-745/99, od 08.11.2000. g., koju vam dostavljamo u prilogu ovog priopćenja, a prijedlog za ocjenu ustavnosti i ukidanje tih zakona, od 09.01.2013. g. možete pročitati i downloadati sa web stranice Hrvatske udruge javnih ovršitelja www.javni-ovrsitelji.hr, link:

http://javni-ovrsitelji.hr/prijedlog-ustavnom-sudu-rh-za-ukidanje-novih-ovrsnih-propisa-od-09-01-2013/?lang=hr

Za Hrvatsku udrugu javnih ovršitelja:

Vedran Vidmar

predsjednik

U Zagrebu, 24.01.2013. g.

No related posts.